Međunarodna zbirka pesama i priča
Tolerancijom umetnosti kroz
kulturu
„Pruži
mi ruku i samo za čas budi mi prijatelj, otac, sin, drag čovjek, čija me
blizina raduje.
“
Od
srca - srcu,
poruka
prijateljima knjige
Ideja o izradi međunarodne zbirke
pesama i priča „Tolerancijom umetnosti kroz kulturu“ proistekla je iz razgovora
sa prijateljima u Udruženju balkanskih umetnika, a sve u cilju prikupljanja
sredstava za decu obolelu od raka.
Neretko od samog početka kada je
konkurs raspisan dobijao sam pitanja
Šta da
napišem...?
Kako
rad treba da izgleda...?
Na sva ta pitanja davao sam jedan
te isti odgovor:
„Tema
konkursa nije striktno definisana, ali rad mora da ima notu kulture društvenih
zajednica na Balkanu“
Zbirka
predstavlja samo jedan od segmenata istoimenog programa koji ima za cilj
podsticanje savremenog kulturnog stvaralaštva i negovanje postojećeg kulturnog nasleđa
balkanske zajednice.
Zadatak programa
i zbirke jeste promocija tolerancije, poštovanja, kao i predstavljanje kulturoloških
nota društvenih zajednica Balkana.
Svedoci
smo da u našim zajednicama postoji niz različitih kulturoloških nota, te je naše
Udruženje na osnovu istih kreiralo program „Tolerancijom umetnosti kroz
kulturu“ putem kojeg predstavlja način življenja različitih društvenih
zajednica, bez obzira na to kojoj grupaciji oni pripadali, kao i promoviše toleraniciju
i poštovanje prema istim.
Ispred nas se nalazi knjiga u
kojoj je zastupljeno preko
140 radova autora iz dvanaest zemalja, slobodno možemo reći sveta.
Kako bi
se prikazala različitost i njeno poštovanje, tekstovi u zbirci biće štampani na
ćirilinom i latiničnom pismu, kao i na srpskom, hrvatskom, bosanskom,
crnogoskom, makedonskom i slovenačkom jeziku.
Pored
ovog štampanog izdanja, Udruženje će izraditi i elektronsku zbirku sa preko 150
radova.
Pozivam Vas,
dragi
prijatelji da pružite ruku tolerancije različitosti i svojom umetnošću
date doprinos u prikupljanju sredstava za decu obolelu od raka.
Srdačno
Vaš,
Dejan Hornik
KAD TOLERANCIJA
PROGOVORI, BALKAN SE...
"Čoveku
nikad nije po volji, ma gde bio." Antonie de Saint Exupery
Ne postoji način da se zaustavi vreme, a
ni gumica koja može da izbriše izgovorene reči, one napisane još i možemo
ukloniti, ali kasno je za bilo kakve aktivnosti, ako su one pročitane i u misli
čitača urezane pa takve postanu nešto kao bolno sećanje.
Znam, pomislićete da sam se počela baviti
filozofijom u nedostatku stvarnosti, ali pogledajte vlastiti lik u ogledalu,
uradite svoj psihološki profil i na skali od 1 do 10 pokušajte odrediti koliko
puta ste bili pogođeni netolerancijom, možda ste i mobing osetili, a možda i
vaša koža pamti udarce nečijeg
podrugljivog pogleda ili neželjenog dodira.
Da li znate koliko je danas nasilja u
porodici, da li znate koliko je devojaka silovano na Balkanu i koliko je njih
izgubilo nevinost trpeći bol, neželjene ruke na sebi i prljavštinu u sebi? Da
li znate da se takva koža nikad ne može oguliti sa tela, bez obzira koliko je
žuljali o sadašnjost, jer prošlost je tu i kad ti se naizgled i budućnost
smeši.
Nije ovo “Trenutak istine” ovo je tek samo
potreba življenja iz koje će se kad tad morati roditi neko drugo “ja” koje će
biti otpornije na traganje za odgovorom - ZAŠTO BAŠ MENI…
Koliko puta ste se osećali neprihvaćeni
samo zato što se ne susrećete sa prijateljima na istom sakralnom mestu, mada
vaša duhovnost je slična ili naprosto, osećate potrebu da budete ateista?
Da li ste razmišljali o tome da
seksualnost nije tek samo potreba za parenjem, kako bi se produžila ljudska
vrsta, već da je to emotivna potreba u dvoje življenja, rekoh u “dvoje”, ali ne
i tek samo trajanja, jer sredina tako nalaže, a tradicija očekuje?
Stvara se niska pitanja, na koje su
odgovore svojim stihovima i proznim tekstovima pokušali dati autori uvršteni u
ovu zbirku, koja je proizašla kao rezultat istoimenog konkursa
“Tolerancijom umetnosti kroz kulturu”.
Tim mladih članova Udruženja balkanskih
umetnika na čelu sa Dejanom Hornikom predložio je ovu temu, verovatno iz
potrebe da i sami pronađu odgovore na životna pitanja i odnose u okruženju u
kojem često susrećemo pojavu netolerencije, jer svako vreme ima neko žarište
ili možda nešto kao sukob generacija, a na ovom našem Balkanu, sukobi i nisu
nešto strano, ali verujem da će se i sa tim prestati i da će ovaj 21. vek
zaobići
genercije koje stasavaju takvog iskustva koje nosimo mi rođeni i odrasli negde
u Titovoj Jugoslaviji.
Možda se pitate odkud kao predsednik
Udruženja balkanskih umetnika i kao autor u zbirci, odgovor je jednostavan,
predlog Dejana da zajedno priređujemo zbirku sam odbila i lukavo se prijavila
na konkurs, no on je bio još lukaviji i sve rukopise posebno šifrovao, tako da
niko od žirija, a pogotovo ne ja, nije imao uvid ko učestvuje i koje radove je
poslao na konkurs.
Priznajem da sam bila iznenađena kada sam
videla rezultate konkursa i šifre uz imena, ali to još jednom potvrđuje da
mladi ljudi Balkana pored inicijative, kreativnosti, empatije, poseduju i
veliku potrebu da sve bude pošteno i transparentno.
Želim da se zahvalim prvenstveno timu koji
je pripremio ovu zbirku, a potom i autorima koji su ponovo prihvatili svojim
učešćem da podrže humanitarni projekat „Zagrli život“ i da otkupom knjiga
pomognu lečenje dece obolele od raka.
Kako privesti kraju ovo pisano
razmišljanje o knjizi, ako ne citatima iz „Malog princa“, jer „Nije važno što ja mislim o njemu, važno je
što on misli o sebi. Vređanje čoveka u njegovu dostojanstvu je zločin.“
"Mnogo
je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspeš sebi dobro suditi, znači da
si pravi mudrac."
Subotica, 1.5.2014. Dijana Uherek Stevanović
Biti
netolerantan, za mene je manjak samopouzdanja i nesigurnosti.
U ovim tužnim vremenima, pesnici moraju da „kriknu“
i polete svojim rečima i pokušaju napraviti gnezda u ljudskim srcima.
Treba da objasne da je tolerancija pravo na
različitost. Odavno smo izašli iz pećine, ali strah i podozrenje duboko osta
ukorenjeno od različitosti nas samih. Time sebe kažnjavamo mogućnosti da
doživimo bogatstvo drugih, ostajući nepomirljivi u svojim stavovima i
predrasudama. Biti netolerantan, za mene je manjak samopouzdanja i nesigurnost.
Ne smemo zaboraviti - ljudi nisu savršeni, pa ni mi
sami. Ljubav je tolerisanje nesavršenosti nekog drugog i kako je Majka Tereza
rekla:
„Ako sudimo ljudima nemamo vremena da ih
volimo“
Zato pesnici, slikari, ljudi umetnosti i kulture
treba da „riču“, jer tolerancija je mera ljubavi prema Životu. Ne budimo gordi,
uskogrudi, jer to su otrovi za našu dušu. Tada nema ljubavi.
Zato u ovoj zbirci pronalazimo izgubljenu ljudsku
reč, poruku da ispravimo pogrešnu misao, pogrešan pogled. Poručuju pesnici da
se obnažimo do gole kože, utopljeni u sopstveni smrad. Samo tako možemo prići
tužnim pogledima i vulkanskom snagom prebroditi različitost.
Trebamo prihvatiti izazov i iskrenom ljubavlju iscelimo rane. Mi ih ne smemo drugima
nanositi.
Nedorečeno je mnogo na ovom Balkanu, ali i u svetu.
Tu nam prevodi nisu potrebni. Jedna pesma tu nije dovoljna.
Dokučimo tajnu bitisanja i naučimo leteti s
ljubavlju i dobrotom i
„
jednostavnošću, operi dušu“ kaže pesnik.
Nekad se upitam da li nam je netolerancija u genima?
O različitosti tako malo znamo, a pitam se, da li uopšte želimo o njima nešto
više saznati?! A molimo se Bogu. Hoće li nam on smeti i moći oprostiti sve ono
obesno u nama? Može li nam oprostiti neku dečiju suzu, neki majčin ili očev
vapaj, bez obzira koje vere bio ili koje boje kožu nosi.
Jezik nam je često velika zamka, smetnja, zato
pružimo ruke, ne ujedajmo, ne režimo i kao što upita jedna pesnikinja
„Da li
smemo da dozvolimo da razlike spreče ljubav?“
Ispletimo tu divnu pletenicu ljubavi!
Vladanka
Cvetković, Beograd
Put Istine ili “Tolerancijom umetnosti
kroz kulturu“
Tko kaže da je lako biti pjesnik? Nije lako, ali
vjerujte ipak je
najljepše!
Znam da mnogi misle kako pisati poeziju izgleda
jednostavno, ali pisati istinski pravu poeziju i živjeti na putu Čiste Riječi i
Duha ipak polazi samo onim odabranima. Zov muza je toliko moćan i
nepredvidljiv, ne možete se skriti od tog zova, od te snažne vulkanske
energije, erupcije, lave... Zato je moj odabir uz ostala dva uvažena člana
komisije u potpunosti opravdalo 76 pjesnika i pjesnikinja koji su se našli
svojim kvalitetnim djelima ispod plašta novonastale međunarodne zbirke pjesama
“Tolerancijom umetnosti kroz kulturu“ i koji su svojim obolom zaokružili jedan
zajednički humani projekt, ukazujući pjesmom
svijetu, da poezija ne poznaje granice, ni okove, te
da njen slobodni duh ujedinjuje svijet baš kroz bogatu kulturnu različitost.
Pisci svijeta poetskim glasom su poručili i ukazali
kako je riječ iznimno snažan pokretač i kako ona prodire i ulazi u unutrašnjost
bića, mijenjajući strukturu osobnosti i spoznaju sebe i svijeta.
Ponavljanje je majka mudrosti, ali ponavljati
povijest po štetu čovječanstva nije
nimalo mudro, zato pjesnici svojim krikom snažno upozoravaju da se to zlo više
nikad ne ponovi, kako bi se naši naraštaji oslobodili utega prošlosti i
slobodoumno zakoračili u bolji pitomiji svijet. Ljubiti svoje i poštivati tuđe
to su jedine ljudske norme za opstanak čovječanstva, a opstanak je jako bitan i
neminovan za ljudsku vrstu i za cjelokupni svijet.
Ispred sebe imamo pjesme, pjesnika iz devet zemalja
svijeta;
Srbije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine,
Crne Gore, Makedonije,
Španjolske, Njemačke, Nizozemske gdje kroz njihove
stihove upoznajemo i
uočavamo istinski sjaj života.
Čistoću izraza u galopu, u kasu, u gibanju, u
pokretu, ali i u beskrajnom dugotrajnom mirovanju. Svaki pjesnik kroz svoju
osobnost odašilje poruku mira i ljubavi nudeći nam toplinu riječi, udahnjujući
nam život svim zemaljskim čulima. Naviknuti koračati putem Istine, pjesnici nam
se prikazuju kao učitelji, proroci, svoje mudroslovlje ne nameću, već podastiru
svu dobrotu i mir kroz stihove. Snažni mirisi života osjećaju se kroz cijeli
niz i strukturu zbirke.
Svitanje je Nada, a svaka pjesma je kamenčić u moru
opstanka, zrnce u pijesku što curi kroz pješčani sat, kazaljka u obrtaju,
vrijeme u prolazu, prolaz u vremenu, dah u izdisaju, udisaju. Nestanak,
nastanak, ponovno rođenje. Smrt, Život - miris beskonačnog trajanja, gibanja,
disanja, čarobnog vrutka i začaranog Kruga Života.
Sve se to bogatstvo prelijepih riječi utkalo unutar korica zbirke “Tolerancijom
umetnosti kroz kulturu“ i postalo put, vječiti put Istine.
Valerio Orlić, književnik
Zahvaljujemo se prijateljima knjige:
© Marin Stevanović –
Kanada
© Štamparija Galaksija
Niš
© Sabina Dumpor Đuli -
Mostar
© Nataša Kopilović - TV X
- Info Kanal Subotica
© Alana Šiška - Nedeljnik
„Subotičke novine“
© Portal „citat.rs“
© Aleksandar Dašić - Portal
mladi
© Najljepši citati
književnika - Mostar
© TV K23 – Subotica
© RTV„City“- Subotica
© „Poezija Stenka“-
Beograd
© Siniša Chadjim
© TRUBADUR KAFE KLUB
Subotica
© Simo Golubović
© Valerio Orlić
© Saša Đorđević
© glasnaroda.ba
© „Metamorfoza“
© Poezija godine
© „Polaris“- Novi Sad
© „Providenca“- Biograd
na moru
© „Arte“- Beograd