Međunarodna zbirka pesama i priča


Tolerancijom umetnosti kroz kulturu


tolerancija.ueuo.com/Tolerancijom







„Pruži mi ruku i samo za čas budi mi prijatelj, otac, sin, drag čovjek, čija me blizina raduje.

                                                                                                        Meša Selimović





Od srca - srcu,
poruka prijateljima knjige

Ideja o izradi međunarodne zbirke pesama i priča „Tolerancijom umetnosti kroz kulturu“ proistekla je iz razgovora sa prijateljima u Udruženju balkanskih umetnika, a sve u cilju prikupljanja sredstava za decu obolelu od raka.

Neretko od samog početka kada je konkurs raspisan dobijao sam pitanja
Šta da napišem...?
Kako rad treba da izgleda...?

Na sva ta pitanja davao sam jedan te isti odgovor:

„Tema konkursa nije striktno definisana, ali rad mora da ima notu kulture društvenih zajednica na Balkanu“

Zbirka predstavlja samo jedan od segmenata istoimenog programa koji ima za cilj podsticanje savremenog kulturnog stvaralaštva i negovanje postojećeg kulturnog nasleđa balkanske zajednice.

Zadatak programa i zbirke jeste promocija tolerancije, poštovanja, kao i predstavljanje kulturoloških nota društvenih zajednica Balkana.

Svedoci smo da u našim zajednicama postoji niz različitih kulturoloških nota, te je naše Udruženje na osnovu istih kreiralo program „Tolerancijom umetnosti kroz kulturu“ putem kojeg predstavlja način življenja različitih društvenih zajednica, bez obzira na to kojoj grupaciji oni pripadali, kao i promoviše toleraniciju i poštovanje prema istim.

Ispred nas se nalazi knjiga u kojoj je zastupljeno preko 140 radova autora iz dvanaest zemalja, slobodno možemo reći sveta.

Kako bi se prikazala različitost i njeno poštovanje, tekstovi u zbirci biće štampani na ćirilinom i latiničnom pismu, kao i na srpskom, hrvatskom, bosanskom, crnogoskom, makedonskom i slovenačkom jeziku.

Pored ovog štampanog izdanja, Udruženje će izraditi i elektronsku zbirku sa preko 150 radova.

Pozivam Vas,
dragi  prijatelji da pružite ruku tolerancije različitosti i svojom umetnošću date doprinos u prikupljanju sredstava za decu obolelu od raka.

Srdačno Vaš,

Dejan Hornik





KAD TOLERANCIJA PROGOVORI, BALKAN SE...

"Čoveku nikad nije po volji, ma gde bio." Antonie de Saint Exupery

     Ne postoji način da se zaustavi vreme, a ni gumica koja može da izbriše izgovorene reči, one napisane još i možemo ukloniti, ali kasno je za bilo kakve aktivnosti, ako su one pročitane i u misli čitača urezane pa takve postanu nešto kao bolno sećanje.
     Znam, pomislićete da sam se počela baviti filozofijom u nedostatku stvarnosti, ali pogledajte vlastiti lik u ogledalu, uradite svoj psihološki profil i na skali od 1 do 10 pokušajte odrediti koliko puta ste bili pogođeni netolerancijom, možda ste i mobing osetili, a možda i vaša koža pamti udarce nečijeg  podrugljivog pogleda ili neželjenog dodira.
     Da li znate koliko je danas nasilja u porodici, da li znate koliko je devojaka silovano na Balkanu i koliko je njih izgubilo nevinost trpeći bol, neželjene ruke na sebi i prljavštinu u sebi? Da li znate da se takva koža nikad ne može oguliti sa tela, bez obzira koliko je žuljali o sadašnjost, jer prošlost je tu i kad ti se naizgled i budućnost smeši.
     Nije ovo “Trenutak istine” ovo je tek samo potreba življenja iz koje će se kad tad morati roditi neko drugo “ja” koje će biti otpornije na traganje za odgovorom - ZAŠTO BAŠ MENI…
     Koliko puta ste se osećali neprihvaćeni samo zato što se ne susrećete sa prijateljima na istom sakralnom mestu, mada vaša duhovnost je slična ili naprosto, osećate potrebu da budete ateista?
     Da li ste razmišljali o tome da seksualnost nije tek samo potreba za parenjem, kako bi se produžila ljudska vrsta, već da je to emotivna potreba u dvoje življenja, rekoh u “dvoje”, ali ne i tek samo trajanja, jer sredina tako nalaže, a tradicija očekuje?
     Stvara se niska pitanja, na koje su odgovore svojim stihovima i proznim tekstovima pokušali dati autori uvršteni u ovu zbirku, koja je proizašla kao rezultat istoimenog konkursa
 “Tolerancijom umetnosti kroz kulturu”.
     Tim mladih članova Udruženja balkanskih umetnika na čelu sa Dejanom Hornikom predložio je ovu temu, verovatno iz potrebe da i sami pronađu odgovore na životna pitanja i odnose u okruženju u kojem često susrećemo pojavu netolerencije, jer svako vreme ima neko žarište ili možda nešto kao sukob generacija, a na ovom našem Balkanu, sukobi i nisu nešto strano, ali verujem da će se i sa tim prestati i da će ovaj 21. vek

zaobići genercije koje stasavaju takvog iskustva koje nosimo mi rođeni i odrasli negde u Titovoj Jugoslaviji.
     Možda se pitate odkud kao predsednik Udruženja balkanskih umetnika i kao autor u zbirci, odgovor je jednostavan, predlog Dejana da zajedno priređujemo zbirku sam odbila i lukavo se prijavila na konkurs, no on je bio još lukaviji i sve rukopise posebno šifrovao, tako da niko od žirija, a pogotovo ne ja, nije imao uvid ko učestvuje i koje radove je poslao na konkurs.
     Priznajem da sam bila iznenađena kada sam videla rezultate konkursa i šifre uz imena, ali to još jednom potvrđuje da mladi ljudi Balkana pored inicijative, kreativnosti, empatije, poseduju i veliku potrebu da sve bude pošteno i transparentno.
     Želim da se zahvalim prvenstveno timu koji je pripremio ovu zbirku, a potom i autorima koji su ponovo prihvatili svojim učešćem da podrže humanitarni projekat „Zagrli život“ i da otkupom knjiga pomognu lečenje dece obolele od raka.
     Kako privesti kraju ovo pisano razmišljanje o knjizi, ako ne citatima iz „Malog princa“, jer  „Nije važno što ja mislim o njemu, važno je što on misli o sebi. Vređanje čoveka u njegovu dostojanstvu je zločin.“
"Mnogo je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspeš sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac."


Subotica, 1.5.2014.                                                                            Dijana Uherek Stevanović



Biti netolerantan, za mene je manjak samopouzdanja i nesigurnosti.

U ovim tužnim vremenima, pesnici moraju da „kriknu“ i polete svojim rečima i pokušaju napraviti gnezda u ljudskim srcima.
Treba da objasne da je tolerancija pravo na različitost. Odavno smo izašli iz pećine, ali strah i podozrenje duboko osta ukorenjeno od različitosti nas samih. Time sebe kažnjavamo mogućnosti da doživimo bogatstvo drugih, ostajući nepomirljivi u svojim stavovima i predrasudama. Biti netolerantan, za mene je manjak samopouzdanja i nesigurnost.
Ne smemo zaboraviti - ljudi nisu savršeni, pa ni mi sami. Ljubav je tolerisanje nesavršenosti nekog drugog i kako je Majka Tereza rekla:
             „Ako sudimo ljudima nemamo vremena da ih volimo“

Zato pesnici, slikari, ljudi umetnosti i kulture treba da „riču“, jer tolerancija je mera ljubavi prema Životu. Ne budimo gordi, uskogrudi, jer to su otrovi za našu dušu. Tada nema ljubavi.
Zato u ovoj zbirci pronalazimo izgubljenu ljudsku reč, poruku da ispravimo pogrešnu misao, pogrešan pogled. Poručuju pesnici da se obnažimo do gole kože, utopljeni u sopstveni smrad. Samo tako možemo prići tužnim pogledima i vulkanskom snagom prebroditi različitost.
Trebamo prihvatiti izazov i iskrenom ljubavlju  iscelimo rane. Mi ih ne smemo drugima nanositi.
Nedorečeno je mnogo na ovom Balkanu, ali i u svetu. Tu nam prevodi nisu potrebni. Jedna pesma tu nije dovoljna.
Dokučimo tajnu bitisanja i naučimo leteti s ljubavlju i dobrotom i
„ jednostavnošću, operi dušu“ kaže pesnik.
Nekad se upitam da li nam je netolerancija u genima? O različitosti tako malo znamo, a pitam se, da li uopšte želimo o njima nešto više saznati?! A molimo se Bogu. Hoće li nam on smeti i moći oprostiti sve ono obesno u nama? Može li nam oprostiti neku dečiju suzu, neki majčin ili očev vapaj, bez obzira koje vere bio ili koje boje kožu nosi.
Jezik nam je često velika zamka, smetnja, zato pružimo ruke, ne ujedajmo, ne režimo i kao što upita jedna pesnikinja
„Da li smemo da dozvolimo da razlike spreče ljubav?“
Ispletimo tu divnu pletenicu ljubavi!

Vladanka Cvetković, Beograd




Put Istine ili “Tolerancijom umetnosti kroz kulturu“

Tko kaže da je lako biti pjesnik? Nije lako, ali vjerujte ipak je
najljepše!
Znam da mnogi misle kako pisati poeziju izgleda jednostavno, ali pisati istinski pravu poeziju i živjeti na putu Čiste Riječi i Duha ipak polazi samo onim odabranima. Zov muza je toliko moćan i nepredvidljiv, ne možete se skriti od tog zova, od te snažne vulkanske energije, erupcije, lave... Zato je moj odabir uz ostala dva uvažena člana komisije u potpunosti opravdalo 76 pjesnika i pjesnikinja koji su se našli svojim kvalitetnim djelima ispod plašta novonastale međunarodne zbirke pjesama “Tolerancijom umetnosti kroz kulturu“ i koji su svojim obolom zaokružili jedan zajednički humani projekt, ukazujući pjesmom
svijetu, da poezija ne poznaje granice, ni okove, te da njen slobodni duh ujedinjuje svijet baš kroz bogatu kulturnu različitost.
Pisci svijeta poetskim glasom su poručili i ukazali kako je riječ iznimno snažan pokretač i kako ona prodire i ulazi u unutrašnjost bića, mijenjajući strukturu osobnosti i spoznaju sebe i svijeta.
Ponavljanje je majka mudrosti, ali ponavljati povijest po štetu  čovječanstva nije nimalo mudro, zato pjesnici svojim krikom snažno upozoravaju da se to zlo više nikad ne ponovi, kako bi se naši naraštaji oslobodili utega prošlosti i slobodoumno zakoračili u bolji pitomiji svijet. Ljubiti svoje i poštivati tuđe to su jedine ljudske norme za opstanak čovječanstva, a opstanak je jako bitan i neminovan za ljudsku vrstu i za cjelokupni svijet.
Ispred sebe imamo pjesme, pjesnika iz devet zemalja svijeta;
Srbije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije,
Španjolske, Njemačke, Nizozemske gdje kroz njihove stihove upoznajemo i
uočavamo istinski sjaj života.
Čistoću izraza u galopu, u kasu, u gibanju, u pokretu, ali i u beskrajnom dugotrajnom mirovanju. Svaki pjesnik kroz svoju osobnost odašilje poruku mira i ljubavi nudeći nam toplinu riječi, udahnjujući nam život svim zemaljskim čulima. Naviknuti koračati putem Istine, pjesnici nam se prikazuju kao učitelji, proroci, svoje mudroslovlje ne nameću, već podastiru svu dobrotu i mir kroz stihove. Snažni mirisi života osjećaju se kroz cijeli niz i strukturu zbirke.

Svitanje je Nada, a svaka pjesma je kamenčić u moru opstanka, zrnce u pijesku što curi kroz pješčani sat, kazaljka u obrtaju, vrijeme u prolazu, prolaz u vremenu, dah u izdisaju, udisaju. Nestanak, nastanak, ponovno rođenje. Smrt, Život - miris beskonačnog trajanja, gibanja,
disanja, čarobnog vrutka i začaranog Kruga Života. Sve se to bogatstvo prelijepih riječi utkalo unutar korica zbirke “Tolerancijom umetnosti kroz kulturu“ i postalo put, vječiti put Istine.

Valerio Orlić, književnik




Zahvaljujemo se prijateljima knjige:

©      Marin Stevanović – Kanada
©      Štamparija Galaksija Niš
©      Sabina Dumpor Đuli - Mostar
©      Nataša Kopilović - TV X - Info Kanal Subotica
©      Alana Šiška - Nedeljnik „Subotičke novine“
©      Portal „citat.rs“
©      Aleksandar Dašić - Portal mladi
©      Najljepši citati književnika - Mostar
©      TV K23 – Subotica
©      RTV„City“- Subotica
©      „Poezija Stenka“- Beograd
©      Siniša Chadjim
©      TRUBADUR KAFE KLUB Subotica
©      Simo Golubović
©      Valerio Orlić
©      Saša Đorđević
©      glasnaroda.ba
©      „Metamorfoza“
©      Poezija godine
©      „Polaris“- Novi Sad
©      „Providenca“- Biograd na moru
©      „Arte“- Beograd